Bez obzira koriste li korisnici kompresore slobodne od ulja, zrakom hlađene kompresore ili kompresore podmazane uljem, prioritet treba biti osigurati dobru ventilaciju u prostoriji s kompresorom — to je ključan faktor za osiguravanje stabilnog rada opreme. Na temelju dosadašnjeg iskustva, više od polovice
ulje za kompresor -povezanih kvarova proizlazi iz propusta ili nedovoljnog razumijevanja ventilacije u prostoriji s kompresorom, što ističe važnost pravilnog projektiranja ventilacije.
Proces kompresije zraka proizvodi znatnu količinu topline. Ako se ova toplina ne ukloni na vrijeme iz prostorije s kompresorom, unutarnja temperatura će postupno rasti, što uzrokuje povećanje temperature zraka na ulazu u kompresor. Ovaj začarani krug pokreće dva ključna problema: prvo, previsoke temperature ispušnog zraka aktiviraju alarma; drugo, smanjena gustoća zraka u vrućim okolinama izravno smanjuje kapacitet opreme za dobavu zraka.
Zahtjevi za ventilaciju razlikuju se ovisno o tipu hlađenja kompresora:
-
Komprimirani uređaji s hlađenjem vodom: Većina generiranog toplinskog opterećenja prenosi se na rashladnu vodu putem izmjenjivača topline i odvodi. Potreban je samo mali ventilacijski ventilator za odvođenje preostale topline s glavnog motora, što je dovoljno da zadovolji potrebu za ventilacijom.
-
Komprimirani uređaji s hlađenjem zrakom: Oni u velikoj mjeri ovise o svježem zraku za izmjenu topline s komprimiranim zrakom. Stoga je pažljivo planiranje dovoda svježeg zraka od presudne važnosti. Dovod treba biti postavljen što je bliže moguće ulazu za hladnjaka kompresora. Ako je potrebno, može se instalirati poseban kanal za uvod svježeg zraka, kako bi se spriječilo da vrući zrak unutar prostorije kompresora ometa učinkovitost hlađenja (konkretna izvedba ovisi o strukturi prostorije kompresora i stvarnim uvjetima korisnika). U međuvremenu, potrebno je instalirati kanelizaciju za odvođenje zagrijanog zraka izvan zgrade. Ako je ventilacija nedovoljna, mogu se dodati ventilatori ili puhalice na izlazu kako bi se poboljšala sposobnost odvođenja zraka.
Za raspored otvora za ventilaciju trebaju se poštivati sljedeća načela:
- Dovod svježeg zraka treba instalirati u donjem dijelu prostorije s kompresorom, dok se izlaz za vrući zrak treba postaviti u gornjem dijelu. Budući da vrući zrak ima nisku gustoću i teži nakupljanju u gornjim dijelovima prostorije, ovakva raspodjela poboljšava učinkovitost ispuštanja vrućeg zraka i sprječava ponovni ulazak ispuštenog vrućeg zraka u dovod, time izbjegavajući kratki spoj struje zraka.
- Preporučuje se da se dovod svježeg zraka i izlaz za vrući zrak instaliraju na suprotnim zidovima prostorije s kompresorom kako bi se dodatno smanjio rizik od kratkog spoja struje zraka.
- Na ulazima svježeg zraka trebaju biti postavljene protuprašne mrežice kako bi se spriječilo prodiranje prašine, matičnjaka i drugog otpada u prostoriju. Izlazi za vrući zrak trebaju biti opremljeni kišobranima kako bi se spriječilo prodiranje kišnice u ispušne kanale.
Osim toga, kako se zrak unutar prostorije za kompresor stalno koristi za kompresiju i hlađenje, nadopuna svježeg zraka je uglavnom pasivna. Kao rezultat toga, unutrašnjost obično ostaje pod određenim nivoom negativnog tlaka, što je normalan fenomen. Međutim, ako negativni tlak premaši dopušteni limit, potrebno je odmah prilagoditi veličinu dovoda zraka ili količinu usisavanja — prevelik negativni tlak ne samo da smanjuje učinkovitost hlađenja, već također smanjuje volumen ispuštanja zraka iz kompresora.
EN
